Sebe je nazivao čovekom i piscem 20-og veka. Vek u kojem je proveo poslednju deceniju svog života nije doživljavao kao svoj. Nazivao ga je „tuđim vekom“. Supruga Božica, kćer Ana i unučad Nikola i Milena – bili su mu sve.
Divio se Montenju, Bekonu, Tolstoju i Malrou. Voleo je da sluša Betovena. Ovo su samo neke od odrednica koje jasno oslikavaju konture lika Dobrice Ćosića.
Svestan činjenice da je izlaz iz životne krize srpskog naroda „najpre u saznavanju istine o sebi i svetu i hrabrosti da se dela razborito i menja građansko biće Srba“. Ćosić je takvu istinu nemilosrdno svedočio u svojim delima.
Ipak, jedna referentna grupa koja je posebno zakačena oštricom Ćosićeve kritike. Bila je to upravo ona grupa od koje se u budućnosti očekuje da bude nosilac društvenog, državnog i nacionalnog razvoja. Naravno, reč je o omladini.
O omladini pisac nije štedeo reči, te je iza sebe ostavio bogatu literarnu građu, čiji ćemo samo delić predstaviti u ovom radu.
Uvidevši brisanje granica između kulture i nekulture, prostaštva i učtivog ponašanja, psovanja i finog izražavanja, Dobrica Ćosić je ostavio sledeći zapis:
„…mlada inteligencija je ista što su i mladi radnici, studenti se ne razlikuju od traktorista i šofera, periferija od centra grada, selo od sreske varoši, seoska kuća od gradske..
..sve se izjednačilo, uprostačilo i vulgarizovalo..
..to agresivno, razgalamljeno, raspsovano, razbrbljano prostaštvo bitna je duhovna odlika „mladog naroda” u kome su devojke – ribe, a ljubav – tucanje…”
Iz ovog, kao i iz narednih citata, možemo zapaziti dve bitne odlike Ćosićevog karaktera, za koje je i on sam potvrđivao da ih poseduje. To su: skepticizam i borbeni pesimizam.
Vidi još:
Sevdah I Sevdalinka: Jedan Izraz Balkana
Naravno, pisac „Korena“ i „Deoba“ je bio potpuno svestan činjenice da „boljke“ kojima je podlegla ovdašnja mladež nisu redukovane isključivo na nju samu, već da imaju i internacionalno obeležje, te da je njihova radikalnost do te mere dovele do „promene mentaliteta mladog sveta“ da se „više ne može govoriti o nacionalnom identitetu“.
Ta internacionalizacija navika i ponašanja adolescenata praćena je, razume se, procesom globalizacije, čije su ključne odlike privremenost, brzo življenje, otuđenje i nebriga za budućnost, kao i nešto što je Ćosiću naročito zapalo za oko i što je kod njega obeleženo posebnom intelektualnom analizom, a radi se o emotivno neutemeljenom seksualnom odnosu.
„Zabava i seks, odnosno pornografija, najopštije su preokupacije, ne samo adolescenata, već i tridesetogodišnjaka. Moderna muzika služi svojom besnom bukom da onemogući smisleni razgovor i izaziva mlade samo na telesnu komunikaciju.
Mladići i devojke ćute i đuskaju erotizovano po svu noć, razgovaraju telima i dodirima kao crnci u Zapadnoj Africi. Noć se završava seksom.
Noćni život mladog naroda Srbije razara biološku, mentalnu i psihičku strukturu mladog sveta. Taj mladi narod postaje žrtva ove civilizacije“.
Posle ovakve oštre analize života „mladog sveta“ i ne treba da čudi jedna hladna i, moglo bi se slobodno reći, vulgarizovana piščeva konstatacija „da mladi srpski naraštaji misle kurcem“.
Još jedan piščev zapis zavređuje osobitu pažnju. Njime se razrađuju još neke, gore navedene, odlike globalizacije i savremenog života, uopšte, kao što su otuđenje i sebičnost.
Vidi Još:
Dostojevski i slobode: Legenda o Velikom inkvizitoru
Naime, dok je, jednog novembarskog dana 2007. godine, sedeo u kuhinji svoje bivše kuće, osluškujući radnike u susednoj sobi kako se svađaju zbog „izgubljene testerice“, prenosio je na hartiju svoje misli o životu i stanju duha srpske omladine.
Na papiru je ostavio sledeće reči:
„Omladina se vaspitava da „bolje živi“ i da je novac – najznačajniji cilj i sredstvo.
Omladina savladava internetsku pismenost i predaje se potrošačkom mentalitetu, egoizmu, stihijskom nihilizmu. Kult je zabava. Mobilni telefoni, televiziofilija…“
Ipak, da ne bude sve tako mračno i skeptično, Ćosić, ovaj telesno omanji i pogureni „borbeni pesimist“, ostavio je omladini svog naroda i pismo u kome poziva na borbu i odbijanje predaje:
„Vi, mladi ljudi, treba da imenujete svoje i nacionalne ciljeve, jer vaš naraštaj i onaj koji vas sledi, stvoriće društvo u kome će da živi, radi, stvara i bori se za ličnu sreću..
..prošlost niti može, niti treba da se u bilo kom vidu vrati, ali mora da se dobro zna i razume kako bi se zasnovao kolektivni istorijski razum i građanska samosvest..
..srpsko društvo treba da postane prosvećeno, kulturno, stvaralačko. Ako to ne postanemo, nestajemo kao značajna evropska nacija…
..vreme krize je vreme i najgorih i najboljih ljudi. Vreme krize i poraza je i vreme ljudskih podviga i pobeda..
Organizujte se u bratstvo istine za širenje istorijske istine o svom narodu koga je demonizovao i ozločinio neprijatelj. To je uslov našeg časnog opstajanja. To je vaša životna misija, ljudska, intelektualna, patriotska. Hleb i istina isto su nama danas“.
Ove reči zapisane su svega dve godine pred Ćosićevu smrt (2014), ali njihov smisao i borbeni duh odaju utisak kao da su nastale u procvatu piščeve snage:
„Univerzalni postulat ljudskog bivstovanja i našeg opstajanja je borba. Borite se!“
Više od kulture:
“Kad menjaš ognjište, i narav ti se menja” O Ćosiću i Korenima
- Konzervativna misao Stojana Novakovića - September 27, 2017
- Desni socijaldemokrata – Jovan Skerlić - July 16, 2017
- Ćosić o novoj omladini - February 21, 2017